Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije 22. veljače 2025. i dostupan je OVDJE. Tekst intervjua donosimo u nastavku.

Prva firma koja je upisana u hrvatski Registar lobista je – Vlahović grupa. Njezin osnivač i direktor Natko Vlahović preuzeo je Vlahović grupu 2012. godine od oca, koji je tvrtku osnovao još 1990. Vlahović mlađi započeo je svoju profesionalnu karijeru 1999. u Veleposlanstvu RH u Washingtonu, radeći na promociji hrvatskoga gospodarstva. Od 2005. do 2011. bio je voditelj Ureda Hrvatske obrtničke komore (HOK) u Bruxellesu.

U toj ulozi bio je i glavni predstavnik i lobist Komore u institucijama EU-a i prvi lobist nekog hrvatskog poslovnog udruženja registriranog u Europskom registru transparentnosti u Bruxellesu.

Učio je i od, kako rado kaže, “jednog od najpoznatijih američkih lobista, osnivača velike pravne i lobističke tvrtke Patton Boggs (danas Squire Patton Boggs), Thomasa Halea Boggsa”. Višegodišnji kontakti u SAD-u razlog su zbog kojih je Vlahović bio pozvan i na nedavnu predsjedničku inauguraciju Donalda Trumpa u Washingtonu. 

Vlahović mlađi godinama je najglasniji i najuporniji zagovornik “uvođenja reda” u lobistički posao u Hrvatskoj. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog društva lobista 2008. godine. Ako vam je promaknulo, napokon i mi imamo Zakon o lobiranju, koji je donesen 14. ožujka prošle godine, da bi 1. listopada stupio na snagu i postao jedan od važnih alata u kreiranju i provođenju antikorupcijske politike.

Je li Zakon o lobiranju uveo reda, da tako kažemo, i stvorio učinkovit regulatorni okvir na tržište usluga lobiranja u Hrvatskoj?

Još je prerano za generalnu ocjenu. Zakon je stupio na snagu prije četiri i pol mjeseca. Za sada je, sa stanjem od 30. siječnja, u Registru lobista 57 registranata. To sigurno ne odražava pravo stanje i ne možemo reći kako postoji dovoljno raširena svijest o obvezi da svi entiteti koji lobiraju u Hrvatskoj kao preduvjet lobiranja odrade upis u taj registar, koji vodi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i koji je javno dostupan. Zato je važno stalno informirati adresate zakona kako je ulazak u Registar obveza, ali i iskorak u transparentnost, odnosnoprelazak na“sunčanu stranu ulice”, kako to volim reći. 

Od same brojke još je važnije da u tom registru budu perjanice hrvatskoga gospodarstva. Pogledajte, primjerice, koji su top pet sektora po potrošnji za lobiranje u SAD-u. To su zdravstvo, financije, komunikacijska industrija/telekomi i energetski sektor.Niti jedno poduzeće iz tih sektora još nije u Registru lobista. Dodajmo tome i sektorpoljoprivrede i šumarstva, koji je vrlo aktualan ovih dana, gdje se često lome koplja oko pravila dodjele poticaja i kvota. Dobro je da su se registrirale neke sektorske asocijacije i vjerujem kako će njihov primjer slijediti i ta poduzeća koja su u pravilu njihovi članovi, jer teško mi je zamisliti da u Hrvatskoj oni nisu ti koji i samostalno lobiraju. Jednako je važno i da poduzeća u javnom vlasništvu, bilo državna bilo lokalna, osvijeste kako i oni lobiraju i da se trebaju uskladiti sa Zakonom o lobiranju. Primjerice, kad neki lokalni vodovod ide u Hrvatske vode, ili komunalno društvo u Fond za zaštitu okoliša kako bi utjecali na plan nabave ili investicija, radi se o lobiranju. 

Imamo još jednu situaciju, a to je da su tijela s javnim ovlastima u dvojnoj ulozi, i lobista i lobiranih osoba, i zato trebaju dobro proučiti Zakon o lobiranju i uskladiti svoja postupanja.

Registar kao prelazak na ‘sunčanu stranu ulice’

S obzirom na percepciju o raširenosti korupcije u Hrvatskoj, možemo li i Zakon o lobiranju također shvatiti kao jednu od mjera u borbi protiv korupcije?

Apsolutno. I želim naglasiti kako su korupcija i lobiranje potpuno nespojivi. Lobiranje je legitimna djelatnost, a korupciju se kažnjava zatvorom. U njezinom je suzbijanju najvažnija uloga Kaznenog zakona s komponentom sankcioniranja i odvraćanja.

Ali strukturno gledano, smatram kako je za suzbijanje korupcije još važnija edukacija s ciljem promjene načina razmišljanja i poslovne kulture. Dakle, rad na prevenciji. I tu Zakon o lobiranju nalazi svoje mjesto. Ima već godinu dana kako je Zakon izglasan, ali je s odgodom stupio na snagu.

U međuvremenu sam vodio jako puno razgovora s predstavnicima poslovnog sektora i prevladavajuća je percepcija i dalje da ulazak u Registar, prelazak na “sunčanu stranu ulice”, za njih predstavlja određeni reputacijski rizik.

U smislu, “pa nismo mi baš lobisti, ne bismo da nas se tako percipira” i slično. A rizik je upravo suprotno – lobirati bez registracije, koristiti ustaljene obrasce ponašanja gdje se ono što je službena i poslovna komunikacija ciljano premješta u privatnu sferu itd. Pravilo je da iza profesionalnog lobiranja ostaje trag, da se ono odvija u institucijama i da se lobista ne skrivaju.

Zakon o lobiranju trebao bi dovesti do promjene tih obrazaca ponašanja u cilju veće transparentnosti. Mislim da je šteta što zakonom nije stavljen veći naglasak na obveze lobiranih osoba,primjerice, da bi trebali javno izvijestiti o kontaktima s lobistima, što je rješenje koje ima Slovenija. To bi dovelo do mogućnosti dvostruke provjere, a javnost bi dobila još veći uvid u lobiranje. To je vrlo važno za jačanje povjerenja u donositelje odluka i demistifikaciju djelatnosti.

Vaša je djelatnost u dijelu ovdašnje javnosti bila neopravdano stigmatizirana, gotovo kao da se bavite nekim zakulisnim aktivnostima. Je li to sada prošlost? Jesmo li “odradili” i taj dio tranzicije?

Razlog je i to što smo jako dugo čekali na regulaciju lobiranja. O tome se u Hrvatskoj govori već skoro dvadeset godina i konačno smo to dočekali, ali tranzicija, kako ste je nazvali, tu ne završava, nego smo ušli u jednu novu fazu. Optimist sam i ne želim prihvatiti tezu po kojoj je svima u interesu da sve ostane po starom, a da se prema vani može reći kako smo stavili kvačicu jer smo donijeli zakon. Zakon treba zaživjeti u praksi, javnost ima pravo na informacije o lobiranju, kao što su nam sada dostupne informacije o lobiranju u SAD-u, u EU institucijama itd. Naš Zakon o lobiranju prvi put postavlja “pravila igre”. Nitko ne može biti sankcioniran jer lobira, nego se sankcioniraju nedopuštene lobističke aktivnosti. 

Za većinu profesionalnih lobista to nisu novosti jer su im metodologija i međunarodni standardi poznati, ali jesu za cjelokupni ekosustav u kojem se lobiranje odvija. Trebat će vremena kako bi se uspostavila nova higijena odnosa u tom ekosustavu.

Koje su prednosti, a koje mane bavljenja ovim poslom u “maloj” Hrvatskoj?

Hrvatska jest mala, ali smo dio EU-a i sudjelujemo u donošenju odluka i oblikovanju regulatornog okvira, i zato smo u lobističkom smislu važnije tržište nego druge države slične veličine koje su izvan članstva. Jedna je od prednosti posla što smo u mogućnosti sagledati širu sliku i našim donositeljima odluka pružiti pravovremene i kontekstualizirane informacije.

Svakodnevno pratimo i analiziramo globalne geopolitičke i poslovne procese, sagledavamo političke i regulatorne prilike i prijetnje za gospodarstvo i tražimo win-win rješenja. Ovaj je posao zanimljiv i dinamičan, istodobno traži i dubinsku analitiku i kreativnost.

Važan je i pristup – povezan je s povjerenjem, a ono se stječe i gradi svakog dana.

Jedan od najvećih rizika ili mana ovog posla je da tolerancija na pogrešku praktički ne postoji jer se posao zasniva na reputaciji. Budući da su lobisti ti koji moraju biti proaktivni i najčešće su oni koji ti koji iniciraju komunikaciju, potrebno je ulagati puno energije.

Važnost EU lobiranja

U Europskom registru lobista ima više od 60 hrvatskih subjekata. Ali nisu se svi pojavili i u našem registru. Kako to objašnjavate?

Nema automatizma između dva registra, ali usporedba ima smisla. Moguće da je neki subjekt u EU registru samo zato što se orijentirao na neki uski zakonodavni prijedlog na EU razini ili je išao na sastanak u neku od EU institucija. Ipak, mislim da je većina njih prepoznala kako je važno kontinuirano biti angažiran oko EU zakonodavstva.

Ako je tako, budući da se EU propisi transponiraju u zakonodavstvo RH, legitiman je interes utjecati i na to kako će izgledati nacionalni propis, posebno kad se radi o EU direktivama koje nacionalnom zakonodavcu ostavljaju manevarski prostor pri ispunjavanju zajedničkih ciljeva.

To je po definiciji lobiranje i povlači za sobom obvezu upisa u domaći registar. Nadam se kako će i ovaj broj od šezdesetak subjekata u EU registru biti puno veći. Naša poduzeća, strukovna udruženja i nevladine udruge trebali bi biti još puno brojniji i glasniji u EU lobiranju jer se većina propisa definira u Bruxellesu.

Zasad bez sankcija

Što ako se netko iz farmaceutske industrije sastane s ministrom zdravstva? Što kad se predstavnik ugostitelja ili hotelijera sretne s ministrom turizma? Jesu li to situacije u kojima možemo govoriti o lobiranju i primjenama odredbi zakona? U nekim je situacijama ta granica dosta tanka?

Onaj tko inicira kontakt mora navesti cilj sastanka, tako da je iz toga jasno radi li se o lobiranju. Zastupnici interesa trebaju navesti i klijenta, odnosno korisnika lobiranja. Lobirana osoba dužna je provjeriti je li osoba koja traži sastanak u Registru lobista, ako nije, treba odbiti daljnju komunikaciju. Lobiranje je svaki oblik komunikacije, ne isključivo sastanak. Sastanak jest najtradicionalnija forma i vjerojatno na najbolji način omogućuje strukturirano prenošenje informacija u vezi s javnim odlučivanjem, što je zapravo zakonska definicija lobiranja.

Vjerujem da se pravi interesi koje se lobira često maskiraju u formu kurtoaznog sastanka kao način da se lakše uđe u institucije. To je sada kažnjivo, traži se maksimalna transparentnost od samog početka, a odgovornost da prikrivene pokušaje lobiranja odbiju zakon je stavio na lobirane osobe.

Nažalost, nema nikakvih sankcija ako lobirana osoba ne provjeri je li lobist u Registru, ako o pokušaju neregistriranog lobiranja ne obavijesti Povjerenstvo ili se sastane s neregistriranim lobistom.

U kojoj mjeri Vlada koristi usluge lobista? Ima li tu prostora za širenje suradnje na obostranu korist?

Vlade najčešće koriste usluge profesionalnih lobista, odnosno agencija u Sjedinjenim Američkim Državama. I to zbog specifičnosti političkog sustava te tradicije i snage lobističke industrije. Nekidan je izašla vijest kako je Europska unija angažirala lobističku agenciju u SAD-u kako bi im pomogla oko trgovinske i investicijske komunikacije strategije, naravno uslijed dolaska nove administracije i Trumpovih najava,koje neki vide kao budući trgovinski rat. To je presedan.

Posljedica je lekcije iz vremena prvog Trumpova mandata koja je povezana i s pristupom američkoj administraciji. Jedna susjedna država trenutno plaća tri lobističke agencije u Washingtonu.

Hrvatska ih je koristila 90-ih godina, i to veći broj, a na Vladi je da prosudi koji su to naši strateški interesi koji sebilateralno mogu rješavati uz pomoć lobista. U svakom slučaju, pa i kad ih ne angažiraju vlade, nego privatni sektor, lobisti su jako važan izvor informacija koji dužnosnicima pomažu sagledati širu sliku i donijeti informiranu odluku.

Geopolitika i biznis

Imate li još nekih neostvarenih poslovnih izazova?

Nedavno sam sa suradnicima pokrenuo Zakladu Nova granica. To je think tank koji se bavi utjecajem geopolitike na biznis i po tome smo jedinstveni u Hrvatskoj. Naš je rad prepoznao respektabilan niz kompanija, koje nam daju podršku kako bismo na dnevni red stavili vrlo važne teme poput kibernetičkih izazova, energetske sigurnosti ovog dijela Europe, umjetne inteligencije, investicijskog potencijala Inicijative Triju mora itd.

Uspostavili smo jaku dobru suradnju sa srodnim organizacijama u regiji srednje i istočne Europe i SAD-u i nastavljamo dalje. Izuzetno je zanimljivo i dinamično i trenutno me to sasvim ispunjava.

Vjerujem da na taj način možemo dati značajan doprinos približavanju svjetski aktualnih i relevantnih tema hrvatskoj javnosti.

Testimonials

Nakon što je 1. listopada 2024. na snagu stupio Zakon o lobiranju, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kao provedbeno tijelo izdalo je prvo rješenje o upisu u Registar lobista u Republici Hrvatskoj. Vlahović grupa d.o.o. iz Zagreba, konzultantska tvrtka specijalizirana za profesionalno lobiranje, je prva pravna osoba upisana u Registar lobista. Rješenje o upisu sadržava imena fizičkih osoba koje lobiraju u pravnoj osobi i koje su također upisane u Registar lobista, a to su direktor tvrtke Natko Vlahović te Miljenko Pekić i Tomislav Lacović, partneri u društvu.

„Zakon jasno propisuje da je lobiranje svaki oblik komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio promicanja interesa u vezi s javnim odlučivanjem. Svi koji lobiraju imaju obavezu ući u Registar, bez obzira je li im lobiranje temeljna djelatnost ili povremeno lobiraju u vlastitom interesu ili za nekog korisnika lobiranja. To je gospodarstvenike posebno zanimalo, a Povjerenstvo nam je to i potvrdilo izdanim očitovanjem”, rekao je Natko Vlahović.  

„Zakon o lobiranju je prvi instrument koji odvaja lobiranje od korupcije u Republici Hrvatskoj. Štoviše, on je zaštita i prilika za sve subjekte koji posluju i djeluju u skladu sa zakonskim i etičkim normama da stvaraju novu higijenu odnosa između subjekata koji lobiraju i donositelja odluka te da legalno i legitimno promiču svoje interese”, kaže Vlahović.

Zakon o lobiranju dio je šire antikorupcijske strategije i zamišljen je kao važan mehanizam u povećanju transparentnosti donošenja javnih odluka i političkog odlučivanja. 

Vlahović grupa je ujedno i prva lobistička tvrtka u EU s certificiranim Sustavom upravljanja za suzbijanje podmićivanja prema normi ISO 37001:2016, koji je stekla ove godine.

Registar lobista moguće je pregledati ovdje. 

Testimonials

Uoči stupanja na snagu Zakona o lobiranju, poznati hrvatski lobist kaže: Naš posao nije korupcija

Za nekoliko dana na snagu stupa Zakon o lobiranju koji bi trebao regulirati ovu djelatnost koja se često negativno percipira u javnosti, a tim povodom iz najstarije hrvatske lobističke tvrtke, Vlahović grupe, prokomentirali su novine koje dolaze

S početkom listopada u Hrvatskoj na snagu stupa Zakon o lobiranju koji će po prvi put u povijesti urediti odnose između lobista i lobiranih osoba te regulirati tržište koje godišnje vrijedi oko 145 milijuna eura.

Jedna od najvećih novina tog zakona je uvođenje registra lobista koji će za razliku od briselskog registra koji je dobrovoljan, biti obavezan. Osim toga, registar lobista bit će javno dostupan i sadržavat će popis profesionalnih lobista, te tvrtki i udruženja koja lobiraju za svoje interese, te područje interesa za koje se lobist zanima, priopćili su povodom stupanja na snagu novog zakona iz Vlahović grupe, najstarije lobističke tvrtke u Hrvatskoj.

Apsolutno pozdravljamo novi zakon i nije nikakva tajna da sam godinama govorio o važnosti regulacije lobiranja i profesionalizaciji ove važne struke.

Vlahović: Podzravljamo novi zakon

Natko Vlahović, osnivač Vlahović grupe prokomentirao je što donosi novi zakon i koje će on imati posljedice.

“Apsolutno pozdravljamo novi zakon i nije nikakva tajna da sam godinama govorio o važnosti regulacije lobiranja i profesionalizaciji ove važne struke. Lobiranje nije korupcija, već legalna i legitimna djelatnost kojom se promovira i brani interese. To smo činili kako bismo demistificirali lobiranje, učinili ga potpuno transparentnim, a ujedno stali na kraj sivoj zoni, lovu u mutnom i praksama gdje se lobira za nekoga a ne kaže se za koga”, kaže Vlahović.

U smislu novog zakona lobiranjem se, kaže Vlahović, smatra svaka pisana ili usmena komunikacija prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa te prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja. Lobist je u skladu s novim zakonom pak svaka domaća ili strana pravna ili fizička osoba koja je upisana u registar lobista koji ujedno predstavlja i osnovni regulatorni smisao novog zakona.

“Registar lobista najvažniji je segment novog zakona te će cijela hrvatska javnost u svakom trenutku znati tko je lobist i s kojom misijom djeluje. Prema gruboj procjeni u Hrvatskoj trenutno djeluje više od 200 lobista iz različitih sektora ali točan broj onih koji se žele deklarirati kao lobisti saznat ćemo tek nakon stupanja Zakona na snagu. Uvjeti za upis su prilično jednostavni – punoljetnost i potvrda da lobist nije pravomoćno osuđivan”, tvrdi Vlahović.

“Postoje ozbiljne sankcije za prekršitelje”

Registar lobista bit će u nadležnosti Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koje će izricati kazne i kojemu će se prijavljivati lobisti koji krše zakon te svi oni lobisti koji nisu upisani u registar, a lobiraju.

“Sankcije postoje i vrlo su ozbiljne. Zabrana lobiranja za nekog može značiti ključ u bravu jer ne možeš više obavljati svoju djelatnost. Pokretanje postupka pred Povjerenstvom za izlistanu tvrtku s visokom regulacijom internih procesa može značiti otkaz za direktora koji se doveo u takvu situaciju, visoku reputacijsku štetu i posljednično pad vrijednosti tvrtke. Pravna osoba može biti kažnjena novčanom sankcijom i do 20.000 eura ako lobira, a nije upisana u registar. Zakonom o lobiranju, Hrvatska ulazi u red država koje imaju obveznu registraciju lobista”, kaže Vlahović.

Zakonom o lobiranju, Hrvatska ulazi u red država koje imaju obveznu registraciju lobista.

Lobirana osoba prije prihvaćanja kontakta s lobistom će biti dužna provjeriti je li lobist u registru. Ukoliko se utvrdi da lobist nije registriran, ima zabranu lobiranja ili je izbrisan iz registra a nastoji lobirati ili lobira, lobirana osoba o tome bi trebala odmah obavijestiti Povjerenstvo. Inače, na odluke Povjerenstva moći će se pokrenuti upravni spor na Visokom upravnom sudu.

“Svi lobisti, pravne i fizičke osobe, imat će obvezu jednom godišnje Povjerenstvu dostaviti izvještaj o lobističkim aktivnostima u protekloj godini, jer zakon propisuje sadržaj koji će se morati unijeti u izvještaj, poput informacija o tome s kime su se lobisti sastajali, što je bio dnevni red sastanka i cilj lobiranja, tko su bile lobirane osobe, koji su materijali pruženi lobiranoj osobi. No, propisano je da takve informacije ipak neće biti javno dostupne. Ali ukoliko novinari u svom istraživačkom radu zatraže od Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa da im dostavi informacije o tome je li u vezi određene tvrtke ili lobirane osobe bilo lobističkih aktivnosti, Povjerenstvo može odlučiti da se redakciji dostave traženi podaci ako zaključi da se radi o tzv. prevladavajućem javnom interesu”, kaže Vlahović.

Uvodi se pojam lobirane osobe

Osim toga, zakonom se uvodi pojam lobirane osobe, a obuhvatit će dužnosnike izvršne i zakonodavne vlasti, uključujući i one na lokalnoj razini te lokalne i regionalne čelnike, savjetnike i posebne savjetnike u ministarstvima te pročelnike u regionalnoj i lokalnoj samoupravi te određene osobe u tijelima s javnim ovlastima, a Vlahović procjenjuje da će zakon time potencijalno obuhvatiti i do 20 tisuća dužnosnika, odnosno tri do četiri puta više nego što ih trenutno obuhvaća Zakon o sprječavanju sukoba interesa.

Vlahović je objasnio kako lobiranje funkcionira u praksi. Kaže da je svjestan da se lobiranje u javnosti često negativno percipira – kao trgovina utjecajem ili podmićivanje. No, isto tako tvrdi da su to “scenariji iz filmova”.

“Lobiranje je dio demokratskih trendova na zapadu i neodvojivi dio zakonodavnih i poslovnih procedura. Kad zakon spominje komunikaciju s tijelima javne vlasti tu ne pričamo o komunikaciji na hodniku ili u kafiću nego o mogućnosti da se prijedlozi i argumenti jedne strane predoče donositeljima odluka na strukturiran način. Tu je riječ o iscrpnim analizama, znanstvenim elaboratima, studijama, stručnim mišljenjima, pravnim interpretacijama koji mogu koristiti našem cilju, a on ne smije biti protivan javnom interesu i zakonskom poretku. Komunikacija s tijelima javne vlasti i njezina priprema samo je jedan mali dio našeg posla jer većinu posla provodimo pripremajući materijale i strategiju, analizirajući probleme, komunicirajući s klijentom…”, zaključio je Vlahović.

Testimonials

Zagreb, 16. prosinac 2022. – Izvršni direktor Vlahović grupe Natko Vlahović bio je gost emisije “Dobro jutro, Hrvatska” na Hrvatskoj radio televiziji (HRT).  Predstavio je novosti vezane uz izradu prvog Zakona o lobiranju na kojem Vlada Republike Hrvatske trenutno radi i koji se očekuje donijeti tijekom 2023. godine. Također je podijelio svoje mišljenje o razvoju profesije lobiranja u Hrvatskoj i što bi takva zakonska regulacija značila za njezin daljnji razvoj. Ukoliko vas interesira hrvatska industrija zagovaranja interesa, pogledajte cijeli intervju niže.

Testimonijali

Savudrija, 13. svibnja 2022. – Vlahović grupa sudjelovala je na renomiranoj poslovnoj konferenciji za Jugoistočnu Europu “Strategic Economic Talks”. Ivo Josipović, bivši predsjednik Republike Hrvatske, a odnedavno i predsjedatelj Odbora strateških savjetnika Vlahović grupe, kao panelist dao je pogled na proces pristupanja država regiji EU i integraciji Zapadnog Balkana u vremenima značajnih promjena u Europi.

Ovogodišnja poslovna konferencija “Strategic Economic Talks”, koja se održala od 12. do 14. svibnja u hotelu Kempinski Adriatic Istria, bila je usmjerena na gospodarski odnos između jugoistočne Europe i zemalja njemačkog govornog područja, tzv. DACH regije. U sklopu događaja razgovaralo se o aktualnim pitanjima ekonomske politike s istaknutim donositeljima odluka iz gospodarstva i politike, poduzetnicima, visokim predstavnicima odabranih interesnih skupina iz industrijskih i gospodarskih komora, stručnjacima iz različitih gospodarskih sektora te predstavnicima medija iz obiju spomenutih regija.

Održana su četiri tematska panela. U prvom se raspravljalo o ekonomskim predviđanjima i makroekonomskim trendovima za JI Europu te razvojnim perspektivama istaknutih regionalnih kompanija. Tema drugog panela bile su izravne strane investicije usmjerene na održivi razvoj i rješenja koja podržavaju zelenu ekonomiju, dok se treći panel bavio investicijama u turizam.

Posljednji panel tijekom gala večere okupio je bivše i sadašnje političke donositelje odluka, uključujući potpredsjednika Vlade Sjeverne Makedonije zaduženog za europske poslove g. Bojana Marichica, predsjednika Austrijskog instituta za međunarodne odnose i bivšeg Visokog predstavnika u BiH g. Wolfganga Petritscha, zastupnika u Austrijskom parlamentu g. Martina Engelberga i Ivu Josipovića, bivšeg predsjednika RH i predsjedatelja Odbora strateških savjetnika Vlahović grupe koji je podijelio razmišljanja o europskim perspektivama regije i iskustva Hrvatske iz procesa pristupanja EU budući da je tijekom njegovog mandata Hrvatska postala punopravna članica EU.

Organizatori konferencije su nevladina poslovna udruga SEEBDN – Southeast Europe Business Development Network, sa sjedištem u Beču, zajedno s TPA Group, jednom od vodećih austrijskih tvrtki za porezno savjetovanje.

Testimonijali

Beč, 10. ožujka 2022. – Vlahović grupa u suradnji s Američkom gospodarskom komorom u Austriji predstavila je mogućnosti ulaganja u sektor energetike u jugoistočnoj Europi. Prezentacija koju je održao Leo Dolezil, stariji savjetnik za energetiku i infrastrukturu u Vlahović grupi, pokazala je da među poslovnom zajednicom postoji interes za projekte koji proizlaze iz europske zelene tranzicije, ali i one koji će omogućiti stabilnost opskrbe plinom.

Prezentaciju je uvodnim slovom otvorila izvršna direktorica AmCham Austrija, gospođa Susanne Reisinger-Anders. „Zadovoljstvo mi je danas najaviti prezentaciju Vlahović grupe čiju smo temu dogovorili prije nekoliko mjeseci, a koju današnje okolnosti čine iznimno aktualnom, Nadamo se da će naše članice prepoznati potencijale ulaganja u sektor energetike u jugoistočnoj Europi i drago nam je da danas ovdje imamo stručnjake koji će nam približiti te mogućnosti“, rekla je izvršna direktorica AmCham Austrija.

Natko Vlahović, direktor Vlahović grupe, predstavio je portfolio usluga i dosadašnja iskustva tvrtke u zastupanju investitora iz sektora energetike u projektima u Republici Hrvatskoj i okruženju. „Na tržištu smo već 10 godina, a s timom starijih savjetnika koji pokrivaju sektorske politike poput energetike u mogućnosti smo kvalitetno zastupati interese investitora, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Mreža naših regionalnih suradnika u tim zemljama omogućuje nam da identificiramo specifičnosti svakog tržišta i da našu metodologiju poslova s vladama za naše klijente obavimo na najoptimalniji način.

Leo Dolezil, stariji savjetnik za energetiku i infrastrukturu u Vlahović grupi, dao je pregled aktualnog stanja energetskog tržišta u Europi. „Visoke cijene struje projicirane su u nadolazećim godinama i prije izbijanja rata u Ukrajini, usporedba cijena plina proteklih mjeseci s onima od lani izgleda gotovo nevjerojatno. Uz okretanje obnovljivim izvorima, važno je ulagati i u razvoj elektrodistribucijske mreže radi povećanja kapaciteta“, rekao je Dolezil. U nastavku predavanja predstavio je mogućnosti ulaganja i izazove energetskog sektora na tržištima Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Poslovnu zajednicu koja se odazvala predavanju zanimala su iskustva izgradnje LNG terminala na Krku i njegove perspektive, razvoj infrastrukture za prihvat plina iz Azerbajdžana i mogućnosti financiranja projekata iz EU fondova u području geotermalne i solarne energije.

Održana power-point prezentacija je dostupna na zahtjev: info@vlahovicgroup.com

Testimonijali

Iako je lobiranje u SAD-u već desetljećima normalna poslovna djelatnost sa svojim pravilima i regulativom, a nešto kraće i u EU, u Hrvatskoj je to novitet koji dobar dio javnosti i dužnosnika još uvijek povezuje s nečim tajnovitim i mutnim.

Što je lobiranje, kakva situacija je u tom sektoru u EU i Hrvatskoj, govori Natko Vlahović, osnivač i direktor prve hrvatske profesionalne lobističke tvrtke, koja je poslovala tijekom cijele korona krize i demistificira poslovno lobiranje u Hrvatskoj, a ove godine obilježava 10. godišnjicu svojeg postojanja.

Kako se posao lobiranja razvijao nakon ulaska Hrvatske u EU i što je to konkretno značilo za lobiranje?

Ulazak u EU pogurao je lobiranje u puno profesionalniji prostor zagovaranja interesa. EU zakonodavstvo i svi procesi koji su povezani uz donošenje odluka nakon ulaska u Uniju postali su daleko zahtjevniji i u pozadini stoji dubinsko razumijevanje političkog odlučivanja.

Danas ozbiljno lobiranje traži da znate svaki detalj transpozicije EU direktive, sve nadležne institucije, analizirate vanjske čimbenike koji mogu utjecati na politiku, te naravno od lobista se očekuje rezultat, a to je učinkovito zagovaranje i utjecanje na pitanje na kojem se radi.

Poslovne operacije su puno složenije bez obzira na to o kojem se sektoru radi. U današnje vrijeme ovaj posao traži dubinsku ekspertizu, analize i sustavan pristup temi na kojoj radite. Nema brzih rješenja, a i sam posao može biti vrlo osjetljiv jer je podložan različitim političkim promjenama.

Važno je za istaknuti, hrvatske institucije koje se lobira, poput ministarstava, Sabora, Vlade, agencija, puno su zatvorenije od europskih institucija i puno je teže ostvariti kvalitetan dijalog oko neke bitne teme ili nadolazećeg propisa.

Tko lobira u Hrvatskoj? Možemo li reći da imamo lobističku industriju?

Interna analiza koju smo napravili u Vlahović grupi pokazuje da se godišnje u Hrvatskoj na poslove zagovaranja interesa godišnje potroši oko milijardu kuna. Od tog iznosa skoro najmanji udio, manji od 10%, odnosi se na one koji se deklariraju kao profesionalni lobisti ili konzultanti za javne politike koje najčešće angažira privatni sektor.

U našem je interesu da lobiranje afirmiramo kao struku i da javnosti i donositeljima odluka približimo što, za koga i s kojim ciljem radimo. Najveći udio tog “lobističkog tržišta”, više od 50%, odnosi se na nacionalne poslovne organizacije, gospodarsko-interesna udruženja, klastere, strukovne te strane komore čiji je osnovni interes zagovaranje i promicanje interesa svog članstva.

Oni nastupaju u javnoj i političkoj sferi s ciljem utjecanja na politike koje ih se tiču. I za njih Europski registar transparentnosti u Bruxellesu zahtijeva registraciju za pristup EU institucijama, kao i za sindikate i NGO sektor koje nismo uključili u analizu.

Procjenjujemo da gospodarski subjekti u Hrvatskoj za lobiranje imaju izdatke u visini 300-400 milijuna kuna, bilo kroz troškove in-house lobista koje zapošljavaju ili taj novac troše kroz različite evente i kampanje u medijima u čemu im pomažu agencije koje deklariraju da se bave PR-om, a i mnoga odvjetnička društva ostvaruju prihod pružajući usluge povezane s lobiranjem.

Amerika koristi sve prednosti lobiranja kako u javnom tako i privatnom sektoru i to dobrih 150 godina, iako prvi propis dolazi 30-tih godina prošlog stoljeća. Američko lobiranje je za naše pojmove vrlo agresivno, ali to se traži u nemilosrdnoj konkurenciji slobodnog tržišta. Puno je interesa koji žele imati pravu informaciju u pravom trenutku.

Bruxelles je doživio također pravu renesansu u zadnjih deset godina. Sve imalo ozbiljnije poslovne organizacije imaju nekoga zaduženog za praćenje europskih poslova. To je velika i ozbiljna industrija bez koje se ne donose nikakve odluke.

Hrvatska lobistička praksa počela se razvijati ozbiljnije nakon ulaska u EU jer je važnost političkog zagovaranja postala puno bitnija privatnom sektoru. Mi smo kao nova članica morali uvesti puno novih zakona koji nužno mijenjaju odnose na tržištu što za sobom povlači aktivaciju interesa, a onda samim tim i određenu razinu analize i lobiranja.

U osnovi, to je samo pozitivno i dobro i za jačanje kapaciteta naših institucija, i za privatni sektor koji još uvijek ne prati dovoljno agilno ključna zbivanja ili ne reagira na vrijeme upućujući svoja stajališta.

Koliko, prema vašim procjenama, barem u EU, danas lobiranja otpada na politiku, a koliko na biznis?

U suštini biznisa je lobiranje i borba na tržištu gdje vas na različite način i s različitim motivima pokušavaju regulirati. Cijela politika je lobiranje različitih interesa. Svaka odluka koju donosi neka EU institucija je lobirana mjesecima.

Teško je dati neki precizan odgovor, ali lobiranje u Bruxellesu što biznisa, ali i država, industrija je od nekoliko milijardi eura. Oko političkih odluka se očekuje trgovina i jako lobiranje, samo je tu manje razvidno koliko je potrošeno i što je dobiveno.

Kakva je situacija s regulatornim okvirom za to u našoj zemlji?

Ministarstvo pravosuđa najavilo je donošenje prvog Zakona o lobiranju krajem ove godine. Taj se propis dugo čeka, formirana je radna skupina koje će se baviti ovim područjem.

Očekuje se da dobijemo javni registar svih koji organizirano lobiraju i pokušavaju utjecati na odluke javne vlasti, ta registracija treba biti obavezna, u interesu je javnosti da se zna tko utječe na hrvatske institucije. Nadam se da to možemo postići.

Koliko je lobiranje u javnosti i institucijama prepoznato kao djelatnost, a koliko se još uvijek susrećete s predrasudama o “lovu u mutnom” ili slično?

Donositelji odluka ne smiju si dozvoliti rad s “neprovjerenim” lobistima, onima koji su neregistrirani ili su jednostavno samoprozvani konzultanti jer ih to dovodi u nezgodnu i potencijalno problematičnu situaciju. To je jedna razina “zaštite”.

Mi smo u Hrvatskoj imali popriličan broj afera gdje se navodilo neko lobiranje, a ustvari smo imali dužnosnike koji su bili korumpirani i katastrofalno loše su radili svoj posao. Treba jasno razdijeliti legitimno lobiranje od bilo kakve korupcije.

Ovo je područje na kojem se stalno mora raditi, a najbolji način za unaprjeđenje je Zakon o lobiranju kojim se određuju osnovna pravila ponašanja.

Kako uopće napraviti razliku između ‘lobiranja kao djelatnosti’ i pokušaja utjecanja na neke procese pritiskom, trgovinom utjecaja ili, pak, sveprisutnim mitom?

Vrlo jednostavno, pokušaj utjecanja na neke procese trgovinom utjecajem ili mitom je kazneno djelo. I to se treba kvalificirati kao kazneno djelo, a ne lobiranje. Osoba koja nudi mito je kriminalac, kao i onaj koji ga prima.

Lobiranjem se nikad ne traži rješenje koje je protuzakonito, već se argumentacijom, poznavanjem političkog procesa i etičkim i transparentnim pristupom s više ili manje uspjeha pokušava utjecati na politički ili zakonodavni proces. Nema niti jedan razlog da se lobiranje izjednačava s aktivnostima koje su opisane u Kaznenom zakonu.

Koliko je lobiranje za Hrvatsku postalo značajnije ulaskom u EU, jer se većina procesa koji utječu na našu zemlju donosi u Bruxellesu?

U EU zakonodavnom procesu sudjeluju nacionalni predstavnici u sve tri zakonodavne poluge EU kroz odbore u Komisiji, radne skupine u Vijeću i odbore u Parlamentu. Svaka članica manje ili više uspješno želi EU regulativu učiniti povoljnijom za svoju zemlju.

Dakle, lobirati npr. za interese hrvatske poljoprivrede znači vrlo usko surađivati s našim predstavnicima u Bruxellesu, a po donošenju EU direktive surađivati na najboljim rješenjima u okviru koji je postavila direktiva.

Transponiranje EU direktiva u nacionalni zakonodavni okvir je složen proces, a krajnji rezultat snažno ovisi o kvaliteti komunikacije između privatnog sektora i regulatora, naravno u slučajevima gdje se regulacija odnosi na gospodarstvo.

Imate li neke primjere, koje možete i smijete spomenuti, uspješnog lobiranja ili situacije gdje bi kvalitetno odrađeno lobiranje donijelo puno bolje ili čak i drukčije rezultate po Hrvatsku ili subjekte u našoj zemlji?

Vrlo često radimo na slučajevima u kojima se regulator odlučuje na rješenja koja čuvaju monopolističku poziciju pojedinih subjekata, najčešće onih u državnom vlasništvu, ili povezanih s državom. Ukidanje monopolističke pozicije bilo kojeg subjekta na tržištu je uvijek pobjeda za Hrvatsku i hrvatske građane.

Jedna od takvih kampanja je bila demonopolizacija tržišta taksi usluga, radili smo na dovođenju plutajućeg LNG terminala na Krku, strojevima za povratnu ambalažu, kao i mnogim drugim projektima gdje pomažemo doći do poželjnog rješenja.

Kao što sam već spomenuo, za uspješno lobiranje bitna je dubinska ekspertiza sektora, a potom i problema koji se želi riješiti. Morate poznavati cijeli ekosustav u kojem djeluje pojedini subjekt, kako tehnološki, tako i socijalni, politički i naposljetku regulatorni i to na oba nivoa – nacionalnom i EU.

Ljudi u ministarstvima koji rade na regulatornim okvirima ne mogu znati koje sve mogućnosti ima na raspolaganju privatni sektor, niti da uopće i postoje rješenja, pogotovo tehnološka. Isto tako ne mogu znati sve primjere najbolje EU prakse u nekom sektoru. Lobisti regulatore i političke dionike upoznavaju s ključnim informacijama i rješenjima.

Postići da regulator prepozna potencijal i mogućnosti pojedine industrije i taj potencijal ugradi u regulatorni okvir je uvijek pobjeda i win-win situacija.

Tada je regulator donio provediv i učinkovit propis u okviru kojeg cijeli sektor u pravednoj tržišnoj utakmici može isporučiti najbolji mogući rezultat koji uvijek podiže gospodarstvo Hrvatske i jača ukupni nacionalni kapacitet u nekom sektoru.

Ključna je otvorenost i interes regulatora i političkih dionika prema gospodarstvu s jedne strane, a s druge i odgovornost gospodarstva prema građanima.

Izvor: Poslovni.hr

Testimonijali

Zagreb, 30. studenog 2021. – Potrebno je otvoriti dijalog između javnog i privatnog sektora te sagledati nove perspektive upravljanja financijskim rizicima od prirodnih katastrofa, zaključak je savjetovanja u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca, najvećeg svjetskog brokera za osiguranja tvrtke Marsh, globalnog brokera u reosiguranju tvrtke Guy Carpenter (oba iz Marsh McLennan) i Vlahović grupe.

Prema nalazima nedavno objavljenje studije Svjetske banke “Financial Risk and Opportunities to Build Resilience in Europe” čiji su nalazi predstavljeni sudionicima, Hrvatska je u slučaju stogodišnje prirodne katastrofe na 4. mjestu u EU po visini obaveza države u odnosu na BDP.

„Svjesni smo da su informacije o financijskim rizicima povezanim s klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama, a onda i dostupnim financijskim instrumentima prilično ograničene i da se na tome treba raditi diljem Europe“, rekla je Iva Rogović Lekić, direktorica Marsh Hrvatska.

Pristup koji Svjetska banka promiče u upravljanju financijskim rizicima prirodnih katastrofa je razvrstavanje rizika u slojeve prema učestalosti i ozbiljnosti te određivanje financijskih instrumenata pokrića adekvatno toj klasifikaciji. U skladu s time, proračunske rezerve i realokacije mogu pokriti učestale štete manjeg intenziteta, one srednje se preporuča pokrivati iz dodatnih izvora kao što su namjenski fondovi za katastrofe dok se za one najrjeđe ali i financijski najzahtjevnije katastrofe, poput onih koje su nedavno pogodile Hrvatsku, preporučuje prijenos rizika kroz instrumente osiguranja. Osiguranje od prirodnih katastrofa omogućava prebacivanje rizika od nastanka katastrofe na osiguravajuće kompanije i reosiguravajuća društva i poznata je praksa u država članicama EU, pa čak i susjednim zemljama regije.

Mario Baotić, izvršni direktor tvrtke Guy Carpenter, globalnog reosiguravatelja sa sjedištem u Londonu iz kojeg pokriva tržišta u razvoju pojasnio je kako funkcionira parametrijsko osiguranje. „Ukoliko se država osigura od prirodne katastrofe kao što je potres, nema potrebe za čekanjem procjena šteta. Čim je intenzitet potresa iznad ugovorenog parametra, aktivira se isplata, a sredstvima vlade raspolažu slobodno i ulažu ih gdje je najnužnije“, pojasnio je Baotić rekavši kako je praksa da formiranje tzv. nacionalnih pool-ova osiguranja od katastrofa zahtjeva suradnju nacionalnog sektora osiguranja, međunarodnog sektora reosiguranja, razvojnih banaka te posvećenost i podršku vlade. „Svi moraju raditi zajedno kako bi se izgradio uspješan sustav“, rekao je Baotić.

Financijsku i fizičku otpornost sustava na katastrofe treba jačati istodobno i kroz razmatranje novih modela kako bismo ojačali ukupne kapacitete sustava odgovora na krize i klimatske promjene koje predstavljaju sve veći izazov, zaključak je stručnog panela na kojem su sudjelovali državni tajnik Ministarstva financija Zdravko Zrinušić i načelnik Sektora za smanjenje rizika od katastrofa u Ravnateljstvu civilne zaštite Dražen Štajduhar, dok je sadašnji model obnove od potresa uvodno predstavio državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva Željko Uhlir.

Testimonijali

Izvršni direktor Vlahović grupe Natko Vlahović kao stručni kolumnist za časopis Lider dao je svoj pogled i razmišljanje o 22 milijarde eura sredstava EU-a dostupnih Hrvatskoj i implikacijama koje bi to moglo imati na poslovni sektor.

U srpnju se hrvatski premijer Andrej Plenković vratio iz Bruxellesa s pobjedom. Uspio je osigurati veći paket za Hrvatsku u novom višegodišnjem financijskom okviru 2021.-2027. To je značajan uspjeh, ali pred nama je još veći zadatak. Nova hrvatska vlada sada mora izraditi Nacionalnu strategiju razvoja i instrument oporavka koji će utrti put za apsorpciju 22 milijarde eura.

Ključno je da poslovni sektor, posebno poslovna udruženja, pokažu više proaktivnosti u sudjelovanju u cijelom procesu izrade nacrta. Njihov doprinos može usmjeriti vladu u smjeru koji će generirati veću dodanu vrijednost i potaknuti gospodarstvo u cjelini. Sredstva EU iz prethodnog VFO-a uglavnom su išla u javni sektor i velike infrastrukturne projekte, sada je vrijeme za promjenu te paradigme.

Svi su ključni dionici sada iskusniji i imaju dublje znanje o mehanizmima EU-a, potrebno je 22 milijarde eura i potreban nam je dosljedniji pristup svih sudionika koji sudjeluju u procesu.

Cijeli tekst: Natko Vlahovic_Lider

Testimonials

Tvrtka je razdoblje koronakrize iskoristila za okupljanje tima starijih savjetnika od devet eksperata s dugogodišnjim iskustvom koji pokrivaju poljoprivredu i sigurnost hrane, zdravstvo, poreze i financije, obranu, energetiku i infrastrukturu, zaštitu okoliša i kružno gospodarstvo, međunarodne odnose, marketing i brendiranje te digitalno zagovaranje. „Lobiranju pristupamo sektorski, a kako bismo još uspješnije zagovarali poslovne interese moramo imati dubinsku ekspertizu u područjima za koja se veže većina gospodarskih i regulatornih procesa na našem tržištu“, rekao je direktor Natko Vlahović. Uz tridesetu obljetnicu obiteljske tvrtke koja je među prvim privatnim poduzećima upisanim u sudski registar u osvit uvođenja tržišnog gospodarstva 1990., pokrenut je proces ulaska novog partnera koji je okončan ovih dana uz povećanje temeljnog kapitala na milijun kuna. „Miljenko Pekić je kao dugogodišnji kolega postao prvi partner, čime je postavljen putokaz i za ostale zaposlenike. Tako vidimo budućnost tvrtke, da oni koji svojim radom stvaraju rast tvrtke sutra sudjeluju i u njezinom upravljanju kroz partnerske odnose. Povećanjem temeljnog kapitala šaljemo dodatnu poruku odgovornosti koja stoji iza našeg imena i poslovnih operacija“, rekao je Natko Vlahović.

Testimonijali