Natko Vlahovic’s statement on the Transparency Register, 13.02.2018.

VG News

Natko Vlahovic’s statement on the Transparency Register, 13.02.2018.

Organizirano lobiranje značajka je razvijenih društava te je danas velik izazov učiniti ga vidljivim i otvorenim – osobito zato što njegova uspješnost omogućava dijalog između različitih strana čime se uvelike utječe na društvene i okolišne promjene. Uvriježeno je mišljenje kako oni koji lobiraju imaju snagu i financijsku moć te shodno tome utječu na (buduću) zakonsku regulativu.

Kako, onda, omogućiti da sve interesne skupine koje žele utjecati na donošenje odluka u EU-u to čine otvoreno i transparentno? I je li to uopće moguće, iz svih mogućih razloga, posebno imajući u vidu činjenicu kako lobiranje imaju svoju cijenu te kako različite zemlje imaju različita zakonodavstva, pa i kulturološke značajke?

Glavni ciljevi poboljšanja dosadašnjeg Registra transparentnosti

Da bi se osiguralo poboljšanje baze podataka o interesnim skupinama koje žele pristup Europskoj uniji, Europski parlament, Komisija i Vijeće započeli su pregovore o poboljšanom Registru transparentnosti. Riječ je o uspostavi zajedničkih pravila za više transparentnosti u procesu lobiranja na razini Unije koji će olakšati rad privatnom, javnom i civilnom sektoru.

Zapravo, lobiranje oduvijek postoji, a ovo je način da se učini društveno vidljivim i sustavnim.

EU pokazatelji današnjeg stanja – tko lobira, za što se najviše lobira?

Kao što pokazuje donja infografika, broj registriranih organizacija, među kojima su nevladine organizacije, profesionalne udruge, tvrtke, sindikati i konzultantske tvrtke, raste. U Registru se sada nalazi 11 tisuća organizacija s preko 80 tisuća zaposlenih, dok ih petina ima urede u Belgiji.

Pokazatelji sustava su sljedeći:

  • U upisu u registar prednjače poduzeća i trgovinske i poslovne udruge s ukupnim zbrojem od 45,7%.
  • Nevladine organizacije sudjeluju s 26,2%
  • Konzultantska poduzeća uključena su s 6,7%.

Kada govorimo o temama o kojima se najviše lobira:

  • Najzastupljenija su područja zaštite okoliša, istraživanja i tehnologije te unutarnjeg tržišta.
  • Najmanje se lobira o temama poput financijske sigurnosti i sporta.

Države članice imaju različita pravila za regulaciju lobista, a samo sedam zemalja imaju uz to povezane zakone: Francuska, Irska, Litva, Austrija, Poljska, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Od 2011. Parlament i Komisija uključeni su u zajednički Registar interesnih skupina koji je zamijenio prijašnje dvije odvojene baze podataka iz 1995. godine. Od 2014. pak, Vijeće je vanjski promatrač toga Registra. Prema novim prijedlozima s početka 2018. godine, sve bi tri institucije sudjelovale u registru te jednakopravno sudjelovale u njegovom razvoju.

Što je cilj Registra transparentnosti?

Glavni cilj Registra transparentnosti jest da sve interesne skupine koje žele utjecati na donošenje odluka u EU-u to rade otvoreno.

Osnove informacije koje bi svi uključeni dionici trebali znati su:

  • U registru je vidljivo tko zastupa koje interese i kojim financijskim sredstvima pritom raspolaže.
  • Registracija je dobrovoljna, ali je uvjet za određene aktivnosti – primjerice ako lobist želi govoriti na javnom saslušanju u Parlamentu.
  • Europski je parlament usvojio mandat za pregovore s Komisijom, a Vijeće želi pojačati odgovornost institucija i osigurati transparentni rad na EU razini.

Lobiranje – način utjecanja na europsko zakonodavstvo. „Što hitnije uvođenje u hrvatski pravni sustav.“

„Europski registar dobro je postavljen i potreban mehanizam nadzora lobiranja i trebalo bi ga što hitnije uvesti u hrvatski pravni sustav. Sve zainteresirane interesne skupine bilo one javnog ili privatnog predznaka trebaju biti u registru. Ovo pitanje potpuno je nesporno i odavno je Hrvatska to trebala učiniti, odnosno Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski sabor.“ – navodi Natko Vlahović, vlasnik Vlahović grupe, potpredsjednik Hrvatskog društva lobista – udruge za promicanje transparentnog zagovaranja interesa (HDL) te akreditirani lobist pri Europskom registru transparentnosti u Bruxellesu te dodaje: „Kao hrvatski lobist u Bruxellesu akreditiran sam pri Europskom registru transparentnosti od 2005. godine. Industrija se strahovito dinamizirala od tih dana. Lobiranje u Bruxellesu je prihvaćen način poslovanja i svi imalo značajniji nacionalni subjekti prate u nekom dijelu zbivanja koja dolaze iz tvornice novih pravila i regulative, a to su EU institucije.“

Možemo zaključiti kako je pokretanje zajedničkog Registra transparentnosti vrijedna odluka koja će omogućiti kvalitetu lobiranja u EU-u, te će se shodno tome izravnijim ulaznim zahtjevima i povećanom kontrolom kvalitete pojednostaviti i poboljšati kvaliteta podataka.

Subjekti upisani u registar koji ne budu poštovali pravila kodeksa ponašanja mogli bi se suočiti s privremenim ukidanjem svojih interakcija s institucijama ili uklanjanjem iz postojećeg registra. Ovom odlukom vidimo napor u unaprjeđenju praksi, osobito zato što uvijek treba imati na umu one procese koji se odvijaju izvan reguliranog sustava.

Leave a Reply